ČLANOVI TIMA - KOMPLEMENTARNI ILI KOMPATIBILNI?

Radimo nešto, smislit ćemo putem što | 12. svibnja 2017.

OK. Imaš ideju. Nekako kužiš kako ćeš prodati to što radiš, a da ti ostane za kruh i paštetu nakon što platiš poreze, prireze, doprinose. Naučiš programirati, kupiš dizajn za $20 i sve je spremno. Jedino što ti fali su dvoje-troje ljudi koji će s tobom napraviti revoluciju. Još uvijek misliš da sve možeš sam (sama) i prioneš poslu. Nakucaš nešto koda, ubiješ se implementacijom teme, potrošiš tri mjeseca (bar 600 sati rada) svog života da bi projekt i dalje bio na početku.


Nije situacija puno drugačija ni izvan IT svijeta. Preseliš se baki na selo, kupiš sadnice jagoda, pripremiš zemlju, kupiš tri različite motike i sadiš. Ubiješ se od posla, bole leđa, bole koljena. Zalijevaš, paziš na te jagode, radiš marketinški plan, tražiš kupce za iduću sezonu, brojiš novac u čarapi koliko ti je preostalo do prve prodaje.


Neki ljudi nisu timski igrači, ili bar misle da nisu timski igrači. Solo igrači mogu biti dobri poduzetnici, dovoljno su proaktivni da pokrenu procese i odrade ih. Startup svijet je ipak drugačiji, projekti sa samo jednim osnivačem predstavljaju rizik za posao i kupce, rizik za investitore i rizik za budućnost. Taj jedan osnivač (osnivačica), ako tako odluči, za šest mjeseci ne mora nastaviti s poslom. Zato, ako misliš da si sam sebi dovoljan, neka. To je skroz OK. Prihvati da solo igrači nisu dovoljni kupcima i investitorima i da ćeš se tako jako teško pomaknuti s početne pozicije.


Jedan od razloga zašto se teško odlučujemo prihvatiti suosnivače (co-founders) u osnovni tim je vlasništvo. Startup nije klasičan posao gdje postoji jedan gazda, nekoliko ljudi od povjerenja i zaposlenici koji su zamjenjivi. Prvi zaposlenici startupa su i njegovi osnivači. Ne postoji idealan broj osnivača niti idealna raspodjela poslovnih udjela (equity). Praksa pokazuje da je raspon od dva do četiri suosnivača dobar izbor. Svi oni moraju težiti istom cilju, razvoju tvrtke i uspjehu. Članovi tima kojima nije u interesu maestralan razvoj i proboj već žele sigurnost i plaću, na krivom su mjestu. Oni umjesto poduzetnika žele biti zaposlenici i to nije ništa loše za njih. Bez obzira na njihov angažman, znanje i iskustvo, njihov udio u suvlasništvu mora biti minimalan, ako ga uopće treba biti.


Svi aktivni suosnivači moraju imati komplementarne sposobnosti (skill set) i iskustvo. Ukoliko svi imaju iskustvo u marketingu ili razvoju aplikacija, a nemaju iskustvo na drugim poljima, tada ne čine dobar tim. Idealna kombinacija su iskusan developer, marketingaš i hustler. Hustler je osoba koja će stalno biti vani, zavoditi kupce, zavoditi potencijalne investitore i širiti i braniti dobar glas startupa. Hustler je u svojoj osnovi ekstrovert, developer introvert, a marketingaš kombinacija. No, da bi hustler imao podlogu, tada ostatak tima mora predano odrađivati svoj posao bez imalo zavisti. Iako se hustling čini kao posao iz snova, daleko je od toga. Ukoliko se tim sastoji od dva člana, tada jedan preuzima ulogu hustlera i odrađuje je pored svoje osnovne uloge.


Postoje uloge koje nisu nužno bitne za većinu startupa i samim time ne trebaju biti u osnovnom timu. Tu svrstavam dizajnere, visoke operativce i razvojni tim od nekoliko ljudi. Sve te uloge su dostupne na tržištu i na lakši ili teži način se kupuju. Radi se o klasičnim ulogama zaposlenika. To ne znači da se prvi zaposlenici ne nagrađuju udjelom, no tek u slučaju kada aktivno i predano rade više od 18 mjeseci.


Odmah na samom početku treba odrediti uloge i hijerarhiju osnivača. To podrazumijeva i podjelu poslovnih udjela! Nema odgađanja i misli poput "To ćemo kad dođe investicija", "Ima vremena" i slično. Od početka se treba znati tko je direktor (CEO), tko je zadužen za javne nastupe (PR), tko je zadužen za razvoj i što se očekuje od svake uloge i u kojem roku. I od samog početka se treba smatrati tvrtkom (company), a ne projektom. Takvim prisupom startup sam sebi pokazuje ozbiljnost u pristupu poslu, a to je vidljivo i kod kupaca i kod potencijalnih investitora.


Pored osnivača, dobro je imati potporu mentora i savjetnika. Pri tom mislim da ljude koji imaju praktično iskustvo u onome što startup radi. Ako se radi edukacijski startup, mentori i savjetnici moraju biti iz tog svijeta, ako se žele rješavati problemi u finanijskom svijetu, mentori i savjetnici dolaze iz bankarskog i investicijskog svijeta. Mentori i savjetnici koji misle da poznaju tržište su loši mentori i savjetnici. Mentori i savjetnici koji pokušavaju naplatiti svoje usluge su izrazito loši mentori i od njih treba bježati glavom bez obzira. Konzultantske tvrtke su drugo, one će profesionalno odraditi posao za koji ih se angažira.


U planiranju raspodjele poslovnih udjela treba računati na kvalitetne zaposlenike i kvalitetne mentore. Od početnih 100% u redu je odvojiti 5%-8% za za ljude koji će pomoći razvoju startupa, bez obzira radi li se o zaposlenicima ili mentorima.


Uvijek treba paziti da tim bude komplementaran što je više moguće, a kompatibilan dovoljno. Ukoliko članovi tima mogu zajedno otići na piće, to je sasvim dovoljno. Ovdje ste da radite posao i razvijete se najviše što možete sa svim resursima do kojih možete doći. Ne morate biti najbolji prijatelji, ali morate biti kvalitetni poslovni partneri, međusobno uvažavati znanje, iskustvo i različitosti. Ovdje ste da uspijete.

ČITAJ JOŠ


Priča o Locodelsu | 10. lipnja 2017.

Al Jazeera Balkans


Interview za tportal.hr | 29. svibnja 2017.

Ideju ne možete ukrasti, ona se mora dijeliti


Kako izgleda prezentacija startupa | 28. svibnja 2017.

Pitch


Posjedovanje u budućnosti! | 25. svibnja 2017.

TEDx Zagreb


Investicija se ne dobija! | 18. svibnja 2017.

Investicija


Zarada ne mora uvijek biti prioritet | 07. svibnja 2017.

Startup - hobi ili posao


Nije svaka ideja startup ideja | 01. svibnja 2017.

Ideja i koncept startupa

PODIJELI UPS & DOWNS STARTUPA

JAVI SE :)

PRIJAVI SE

Prijavi se na newsletter